Osnovna škola Draškovec

Izlet u Siget i Pečuh

  Zajedno s nekolicinom mađarskih učenika iz Serdahelja udružili smo „snage“ i krenuli na zajednički izlet u Siget (Szigetvár) koji je poznat kao mjesto Sigetske bitke, odnosno kao mjesto junačke pogibije Nikole Šubića Zrinskog i smrti glasovitog turskog sultana Sulejmana Veličanstvenog. Grad je ispunjen spomenicima i povijesnim zgradama, odnosno brojnim umjetničkim djelima. Vraćamo se u autobus i krećemo za Pečuh. Pečuh (Pécs) je grad u južnoj Mađarskoj, peti po veličini. Na grbovima grada vide se tornjevi pet crkava, koje se nalaze u užem centru grada. Pečuh je jedan od najstarijih gradova u Mađarskoj s naseobinama iz prapovijesti, ispričala nam je ravnateljica Mirić. Posjetili smo Osnovnu školu Miroslava Krleže.  Naime, u Pečuhu se školovao naš književnik Miroslav Krleža, pa po njemu škola nosi naziv. Osnovna škola Miroslava Krleže u Pečuhu u okviru je Odgojno-obrazovnog centra, jer se u Centru odvija i predškolski odgoj i gimnazija. Centar polaze Hrvati – nacionalna manjina u Mađarskoj. Počastili su nas odličnim sirnim pogačicama. Prilikom razgleda škole, ostali smo fascinirani dvoranom, teretanom, trampolinom, toboganima i velikim nogometnim terenom. Po povratku razmijenili smo brojeve mobitela s mađarskim učenicima i mješavinom hrvatskog, mađarskog i engleskog započeli druženje.

Karla Sabolić, 8.r.

Prezentacijska trema je pobijeđena!

 Sedmaš Domagoj Turk i ja predstavljali smo prezentaciju u Mađarskoj koji nam je pomogla izraditi učiteljica iz povijesti Ana-Marija Balent Žemlić. Domagoj je predstavljao obitelj Zrinskih u Međimurju, a ja sam predstavljala njihovu hranu. Trema nas je klasično ulovila u četvtak ujutro, baš kada smo krenuli na put za Murakerestur. Putem smo samo ponavljali prezentacije, već su nam glave bile poduplane od količine znanja, ali isplatilo se… ispalo je sjajno. „Zadnji smo izlagali svoje prezentacije pa smo stigli nakupiti snage. Prije nas izredale su se kratke, duge, zanimljive i manje zanimljive prezentacije. Maja je čak dobila stresnu temperaturu. Joj, kako smo se kasnije tome smijali. Meni tada još nije bilo ništa, ali kada su me prozvali na izlaganje, dogodilo se u puno nepovoljnih stvari – ravnateljica je bila previsoko da bih mogao čitati, mikrofon mi je svako malo „umirao“, našli su se tu i problemi s internetom, a cijeli dojam upotpunilo je i moje drhtanje rukama i nogama… može se reći da se tih minuta nisam baš zabavljao. Poslije su Maju i mene zvali za snimanje, i moram priznati da su pitanja bila teža čak i od hrvatske gramatike. Osim treme, dojam proživljenog je pozitivan“, ispričao je Domagoj. Za nagradu smo dobili razne knjige o Zrinskima i leksikone. Mene je posebno razveselio poklon-bon u trgovačkom centru Tesco. Sad kada razmislim, bilo je stvarno lijepo. Dobro je isprobati javni nastup i pojesti svoj strah! Drugi put će sve biti lakše! 

Maja Mirić, 7.r.