S ponosom javljamo da je projekt „Autohtone vrste našeg kraja u slici”, zajednički rad učenika i učitelja OŠ Draškovec, uspješno završen.
Projekt je započeo jednostavnom, ali snažnom idejom – upoznati, sačuvati i prikazati prirodno bogatstvo Međimurja kroz različite nastavne predmete i aktivnosti. Učiteljice i učenici zajednički su udružili znanje, vještine i entuzijazam te stvorili projekt koji je spojio prirodoslovlje, književnost, tehniku i likovnost u jedno nezaboravno iskustvo.
UČENJE U PRIRODI – BEZ UNIŠTAVANJA PRIRODE
Učenici su na satovima Prirode istraživali i prepoznavali autohtone biljne vrste Međimurja. Pažljivo su prikupljali uzorke i izrađivali herbarij učeći kako pravilno prešati i sušiti biljke. Tako su razvili preciznost, sistematičnost i brigu za okoliš – kvalitete važne za svakog budućeg istraživača.
PRIČE KOJE UČE I DIRAJU
Na satovima Hrvatskog jezika učenici su maštali i pisali vlastite ekološke priče, u kojima su glavne uloge imali upravo biljke i životinje našega kraja. Nježne, poučne i domišljate – ove su priče podsjetile na važnost suživota ljudi i prirode.
KAD SE KONTEJNER PRETVORI U UMJETNOST
Poseban ponos projekta bio je oslikavanje renoviranog kontejnera – sada već poznatog ukrasa školskog dvorišta! Učenici su uz mentorstvo učiteljice Magdalene Sklepić oslikali kontejner motivima autohtonih biljaka i životinja Međimurja pretvorivši ga u živopisnu galeriju na otvorenom. Oslikavanju je prethodila prava mala tehnička radionica…
RUKE PUNE ZNANJA – TEHNIČKA POMOĆ PRIJATELJA
Pod stručnim vodstvom učiteljice Katice Mikulaj Ovčarić, članovi grupe Mladi tehničari obnovili su i pripremili kontejner za oslikavanje. Od brušenja, bojanja, zaštite drva pa sve do preciznog mjerenja – učenici su usvojili brojne tehničke vještine i naučili što znači timski rad na pravom projektu.
PROJEKT ZA PAMĆENJE
Autohtone vrste našeg kraja u slici pokazao je snagu međupredmetne suradnje, važnost očuvanja okoliša i ljepotu učenja kroz stvaranje. Osim priznanja i pohvala, projekt je učenicima donio i iskustvo koje će dugo pamtiti – da male ruke, kada se slože, mogu stvoriti nešto veliko i trajno.