Kada se učionica preseli pod krošnje, među tragove divljači i miris zrelih jabuka, učenje postane posebno lako. Upravo su tako učenici nižih razreda Osnovne škole Draškovec proveli petak, 2. listopada – tijekom toplog jesenskog dana ispunjenog kretanjem, druženjem, novim spoznajama i susretima s ljudima koji svoju svakodnevicu žive u bliskom dodiru s prirodom.
U pratnji svojih učitelja i ravnateljice škole Margit Mirić krenuli su put Lovačkog društva „Fazan“ Draškovec, gdje su ih dočekali dopredsjednik društva Željko Poredoš, lovnik Dino Kovač i lovočuvar Zdravko Repalust. Lovački dom, okružen prostranim dvorištem, postao je prava učionica na otvorenom.
Učenici su najprije upoznali rad Lovačkog društva i prostor u kojem se odvijaju brojne aktivnosti njegovih članova. Lovnik Dino naglasio je da briga o divljači nije ono na što se prvo pomisli kada se kaže „lovac“, a posebice da današnji suvremeni lovac nema nikakve veze s onim iz „Crvenkapice“. Razgovaralo se o hranjenju i napajanju životinja tijekom suše, brizi o bolesnoj divljači, praćenju stanja u prirodi te održavanju ravnoteže među biljnim i životinjskim svijetom.
Posebno je bilo zanimljivo čuti koliko se znanja, odgovornosti i svakodnevnog rada krije iza brige o šumama i njihovim stanovnicima. A stanovnika je mnogo! Učenici su upoznali različite vrste životinja koje se mogu susresti u šumama i poljima, naučili što pripada srnećoj, a što jelenjoj divljači, ali i kako se odgovorno ponašati kada se životinja nađe u njihovoj blizini. Razgovaralo se i o sigurnosti u prometu te o tome kako reagirati kada divljač prijeđe prometnicu ili se pojavi uz nju.
„Ljubav prema prirodi ne znači samo uživati u njezinoj ljepoti, nego je i razumjeti, poštovati i čuvati“, naglasio je lovočuvar Zdravko.
Posebnu pozornost privukla je izložba prepariranih životinja među kojima su se mogli vidjeti i kapitalni primjerci. Za mnoge učenike bio je to susret s vrstama koje su do tada poznavali samo iz knjiga, fotografija ili priča.
A kad se dovoljno slušalo i razgledavalo, bilo je vrijeme za – akciju! U lijepo uređenom dvorištu Lovačkog društva organizirana je natjecateljska igra koju su osmislili učitelji Filip Židov i Stela Srpak. Učenje je tako dobilo i onu važnu, dječju dimenziju – kretanje kroz smijeh i zajedničko rješavanje zadataka.
Lovočuvar Zdravko pobrinuo se i za jedan posebno simpatičan detalj – kutak za čitanje. Među slikovnicama o lovu, divljim životinjama i prirodi te enciklopedijama učenici su mogli zaviriti u svijet koji su upravo počeli upoznavati uživo.
Avantura u voćnjaku
Nakon druženja u Lovačkom društvu put ih je poveo dalje, poljskom cestom, prema voćnjaku jabuka gospođe Katice Mikec. A ondje ih je dočekala nova priča – mirisna, sočna i pomalo slatka. Gospođa Katica učenicima je približila život jednog voćara: od uzgoja i održavanja stabala do različitih sorti jabuka i izazova s kojima se susreće. Pokazala im je voćnjak, objasnila kako se o njemu brine te predstavila sorte koje u njemu rastu.
Učenici su saznali i nekoliko zanimljivih „voćarskih tajni“. Primjerice, sorta Idared smatra se odličnim izborom za domaće gibance i pite, dok je japanska jabuka Fuji poznata po izrazito ugodnom i slatkom okusu. O ukusima se ne raspravlja, ali jedno je sigurno – ono što se nauči uz stablo jabuke nekako se pamti drukčije nego ono pročitano u udžbeniku.
Ukazala se i prilika za razgledavanje pumpe kojom se u voćnjaku nastoji doskočiti sve prisutnijem problemu suše. Uz razna pitanja i doskočice, jedna je jabuka postala povod za razgovor o vodi, vremenskim prilikama, poljoprivredi i tome koliko truda stoji iza hrane koja se svakodnevno nalazi na stolovima.
Naravno, teorija je brzo ustupila mjesto praksi. Učenici su sami brali jabuke i ponosno ih spremali za sebe, a neki su pritom mislili i na svoje najmilije pa su ponijeli koju jabuku više za članove obitelji. Lijepo je kada se iz škole ne vraća samo s novim znanjem, nego i s malim znakom pažnje za nekoga kod kuće.
Gospođa Katica s ponosom je učenicima pokazala i priznanja i diplome koje krase njezinu voćarsku kućicu. Nisu to samo komadi papira na zidu. To su tragovi rada, upornosti, znanja i ljubavi prema onome što radi. Takva priznanja često su upravo ono što čovjeku daje dodatni vjetar u leđa i potvrdu da se trud vidi i cijeni.
Učenici nisu otišli praznih ruku ni praznih želuca. Gospođa Katica počastila ih je svime što je pripremila – od grickalica i keksića do sokova. Osmijeha i zahvalnosti nije nedostajalo.
Dan za pet!
Kada su se vratili pred školu puni dojmova, iza njih je već bio jedan pravi mali jesenski putopis.
Od šume do voćnjaka, životinja i jabuka, knjiga i igre, kretanja i razgovora, znanja i smijeha… Možda je najvrjednije od svega bilo ono što se ne može zapisati u jednu bilješku niti ocijeniti brojkom. Ljubav prema prirodi ne uči se samo iz knjiga. Ona se razvija hodajući, gledajući, dodirujući, pitajući, slušajući i doživljavajući.
Baš kao što se i svijest o zdravoj hrani najbolje gradi onda kada dijete samo ubere jabuku sa stabla i shvati koliko je truda potrebno da ona ondje naraste. Poštovanje prema izvornom životu divljači u prirodi gradi se pak dragocjenim susretima s ljudima koji žive za život koji ih okružuje. Bio je to dan koji je podsjetio na to da je najljepša učionica ponekad ona bez zidova!