U srijedu, 5. veljače 2014. godine, u Osnovnoj školi Draškovec odvijao se vrlo neobičan nastavni dan. Učenica 4. razreda - Tea Horvat, na jedan je dan postala učiteljica i to, moramo napomenuti, vrlo stroga i pravedna. Njen razred brojao je točno 19 učenika, a svi su oni redom bili bake i djedovi. Razigrani i simpatični učenici, rado su se prisjetili kakav je osjećaj grijanja školskih klupa i stolaca.

 Tako je nastavni sat počeo pisanim ispitom znanja, a kod rješavanja zadataka u pomoć su priskočili unuci. Ovaj put oprostilo se prepisivanje i dogovaranje među učenicima. Na satu informatike igrale su se računalne igrice, a tijekom glazbene kulture pjevala pjesma „Godine nisu važne“. Gospodin Madić, jedan od „novih“ učenika, ispričao je prisutnima što se promijenilo u školi u posljednjih 50-ak godina te kako je prihvaćena pojava prvih televizora u školi i mjestu. Uslijedio je veliki odmor uz užinu, a zatim se prionulo na društvene igre. Razred je pucao po šavovima dok su se odmjeravale snage parova u šahu, igrao domino, „Čovječe, ne ljuti se“, mlin... Školski hodnik bio je neprohodan jer se pretvorio u stazu za „činkanje“ - starinski način igranja kovanicama.

 Mnogo je godina prošlo od vremena kad su bake i djedovi jurili školskim hodnicima. Mnogo se toga promijenilo, ali vedar dječji duh još uvijek čuči u njima. Rastanak je svima teško pao, ali utjeha se ubrzo našla u dogovoru sljedećeg druženja - turnira u kuglanju.